Elektrana

Elektrane su postrojenja u kojima se oblici primarne energije (nuklearna, hemijska, unutrašnja kalorična, kinetička i potencijalna) ili energija Sunčevog zračenja preobražavaju u električnu energiju.[1] Primarni oblici energije mogu se podijeliti na klasične (konvencionalne) i alternativne (nekonvencionalne). Klasični oblici energije su unutrašnja energija (nafta, ugalj, plin), potencijalna energija (vodene snage) te nuklearna energija (fisija). Među alternativne izvore energije spadaju unutrašnja energija (bioplin, biomasa, naftni škriljci), potencijalna energija (plima i oseka, valovi), kinetička energija (vjetar), toplinska energija (suhe stijene u Zemljinoj kori, more, vrući izvori), nuklearna energija (fuzija lahkih atoma), te zračenje (Sunce).

Osnovna karakteristika svake elektrane je njena instalirana snaga koja se dobije kao aritmetički zbir naznačenih prividnih snaga s natpisnih pločica generatora u (MVA) ili nazivnih snaga primarnih pogonskih mašina u (MW). Instalirana snaga je istovremeno i nazivna snaga elektrane.

  1. ^ "electric power | physics". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 28. 5. 2016.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search